Navigacija

• Moj krš
• Suza na pragu

Opet si tužna mati Dalmacijo
i moje srce razumije tvoju bol,
opet je počelo padati lišće
olujna bura srušila je stol.

Čuje se još poneki dječji plač
rijetko se čuje i staraca kašalj;,
na oronulom kaminu ni vatra ne gori
ostala je samo suza na pragu.

Di su sad zore
pivac ne piva
sve je utonulo u miran san,
zarasla korov na brežuljcima
ostala je samo suza na pragu.

Znaš da te volim, didovi su tu
daj da poljubim prašinu na napuštenoj stazi
osjetim ljubav neprolazne vječnosti,
ostala je samo suza na pragu.

More je olujno, svud okolo sol
uzet ću malo da prođe i ova bol
posoli mene, moja vilo
da poljubim kućni prag
otvorim napuštene škure
ostanem dio vječne svjetlosti
suza na pragu.

© Slavko Klapan Ćave (1962)